Max Bunker, legendarni scenarista još legendarnijeg Alan Forda, koautor kultnog stripa, možda i najpopularnijeg na ovim prostorima, dolazi u Zagreb na CRŠ! Velika vijest i veliki događaj, koji ipak - nažalost - nije dobro izreklamiran od strane organizatora spomenutog strip-festivala što je po mom osobnom mišljenju prava šteta. Ipak, Bunkerov dolazak potaknuo me da opet prolistam neke od meni najdražih epizoda, a jedna od njih je svakako "Broj 1".
Kao što to obično biva, priče gotovo i da nema, već kompletna epizoda izgleda kao skup efektnih komičnih scena i situacija, potkrepljenih dobrim komentarima za čiji humor je svakako zaslužan i neponovljivi prevoditelj Nenad Brixy. Na samom početku svakako treba spomenuti uvodnu scenu u bolnici u kojoj vladaju visoki higijenski standardi i dobroćudni dr.Crack. Čak i najpovršniji ljubitelji Alan Forda vjerojatno prepoznaju sljedeći dialog:
Dr.Crack: Kako je tebi?
Pacijent: Ovdje me užasno boli, imam grčeve, probada me...
Dr.Crack: Gle,gle, što se sve nakupilo.Odsijecite mu nogu!
Bolničar sa sjekirom u ruci(t.j. lokalni mesar): Da,gospodine!
Pacijent: Ali mene boli želudac. Što ima s time moja noga?
Dr.Crack: U redu.Onda mu odsjecite želudac!
Bolničar: Mislite li, doktore, da će to preživjeti?
Ništa bolje nije prošao ni sljedeći pacijent:
Dr.Crack: Dajte mu dvadesetak injekcija i izrežite mu slijepo crijevo. Poslije ćemo vidjeti što nam je raditi.
Bolničar: Gospodine doktore, slijepo crijevo smo mu izvadili prošlog mjeseca!
Dr.Crack: Onda mu izrežite nešto drugo. Nešto moramo poduzeti. Ne možemo ga valjda prepustiti krutoj sudbini!
Treba spomenuti i nesretnog bolesnika koji leži u sobi odmah do Alana i do čijeg kreveta je već stigla Dama sa kosom, prenatrpane bolničke sobe itd. Nakon toga na scenu stupa i Sir Oliver, vješto prerušen u bolničarku te zajedno sa Alanom radi ono što najbolje zna - krade plijen koji je sakriven u bolnici. Slijedi luda trka sa kovčegom punim novca i simultanka ragbija sa četvrtastom loptom te još jedan od legendarnih komentara:
Sir Oliver: "Što se guraš kad igraju profesionalci!"
Sir Oliver (plačući, pošto je kovčeg sa novcem otvoren pao među prolaznike ): Raziđimo se, gospodo. Utakmica je završena…Moja umjetnička duša ne može mirno promatrati tako prozaičan svršetak jednog divnog sportskog natjecanja!"
Slučajni prolaznik: Hej, pa oni su pravi! Pravi petodolarac! Vidio sam jednog takvog osobno u maju 1946 godine!
Slijedi Bobova intervencija sa kojom uspijeva sakupiti sav opljačkani novac. Razmišljajući kamo će sa svim tim bogastvom, izgovara povijesnu rečenicu (vidi pod zanimljivosti) . Kasnije, u Cvjećarnici, Grunf demonstrira svoj najnoviji izum - ultrazvučnu žviždalicu, koji se uprkos početnom nepovjerenju pokazuje uspješnim što potvrđuju riječi propalog plemića iz loze Oliver-Oliver:
Sir Oliver: "Od takvog će zvuka poginuti najmanje 30 posto prisutnih osoba dok će ostatak biti onesposobljen!"
Zatim dolazi i najvažniji događaj ove epizode - susret članova Grupe TNT sa Brojem 1. Iako se već u početnim epizodama govorilo o vrhovnom šefu, Bunker je tek u 11.broju odlučio pokazati jednog od najzanimljivijih likova u svijetu stripa, te uz Sir Olivera i Boba Rocka možda i najomiljenijeg člana Grupe TNT. Stari paralitičar, nepoznate dobi i mjesta rođenja, sa bogatim povijesnim iskustvom, dobrim vezama u najvišim državnim krugovima te sjajno obavješten o pikanterijima iz života najutjecajnijih ljudi koje obilato koristi za svoje interese. Fanovima će najviše ostati u pamćenju po odličnim povijesnim pričama i izrekom "Sve za jednog,jedan za sve" i maloj crnoj knjižici u kojoj je zapisano sve što mu u datom trenutku treba. Zanimljva je činjenica je u prvom pojavljivanju Broj 1 prikazan kao potpuno senilni, polu-izlepjeli starac kojeg članovi grupe TNT ne shvaćaju ozbiljno, ali u narednim epizodama će i on postepeno evoluirati u vrlo inteligentnog i sposobnog vođu koji je dostojan biti na čelu najtajnije grupe tajnih agenata na svijetu! Nakon što Broj 1 ispriča pravu istinu o događajima kod Little big Horna, agenti se opet bacaju u ždrijelo opasnosti. Tu se ističe tajni agent Rock , koji da bi zaustavio jureći automobil hrabro legne na cestu računajući pritom na civiliziranost vozača.
Bob: " Sad ćeš vidjeti kako to radi pravi majstor. Sakrij se u grmlje i pričekaj razvoj operacije!"
Bob (nakon par sekundi): "Prokletnici bez srca, pluća, želuca i milosrđa! Zar se tako prolazi kraj unesrećenog putnika!!"
Na kraju dolazi do končanog obračuna između TNT-ovaca i pljačkaša koje predvodi dr.Crack i koji opljačkani plijen žele prenijeti preko granice. Pobjednik je - naravno - poznat, operacija uspješno obavljena!
O crtežu nema smisla trošiti riječi. Magnus je umjetnik i užitak (ili patnja, kako za koga) je gledati lica njegovih likova, detalje u bolnici, Sir Olivera kao bolničarku (skrećem pažnju na njegove noge;-)) itd. Bob Rock još uvijek nema toliko veliki nos kao u narednim epizodama ali, srećom, majstor će i to ispraviti. Od ovog broja preuzima i crtanje naslovnica, koje su, po mom mišljenju, ipak bolje od Corteggijevih.
I o Nenadu Brixyju je puno toga rečeno i sigurno je upravo on možda i glavni "krivac" za popularnost AF-a među strip publikom. Smisao za prijevod i obradu teksta koji je on imao jednostavno je nenadmašan, pa tako i u ovom broju imamo prilike uvjeriti se u to. Možda najočitiji primjer je razgovor dvojice bandita od kojih je jedan polu-gluh i nosi slušni aparat (da odmah razjasnimo: mislim da nije bilo nikakve namjere narugati se invalidnim osobama):
A:Čuo sam neki zvuk!
B:Kako si mogao čuti muk?Muk označava tišinu, znaš?
A:Moramo biti oprezni!
B:Tko da se otrijezni?Ja nisam bio pijan, ti vrijeđaš!
A:Vratimo se radije unutra i pričekajmo šefa!
B:Kojeg Štefa? Ne poznajem nikog u našoj bandi s tim imenom!
Možda bi današnji prevoditelji - čast iznimkama, naravno - mogli ponešto i naučiti od majstora!
Možda nije najbolja, ali Broj 1 je sigurno epizoda koja će vas nasmijati do suza.
stripovi.com
